Knjige koje ćete voljeti

Dobrodošli na moj blog

06.05.2021.

Nonsensna poezija i mudre koještarije

Zbornik pjesama „Nonsensna poezija i mudre koještarije“ poetskog portala „Očaravanje“ i časopisa za poeziju „Sapphoart“ nastao je u ožujku 2021. godine kao rezultat poetske igre koju su pjesničkim natječajem raspisali navedeni portal i časopis. Stvarana je sa ciljem da se pobudi interes za zanemarenu nonsensnu poeziju i njenu poetiku. Mnoge pjesme, koje se nalaze u zbirci, prethodno su objavljene na portalu „Očaravanje“ gdje se među autorima razvila živa razmjena mišljenja o toj vrsti stvaranja. Gotovo tri mjeseca objavljivali su članovi Očaravanja svoje nonsensne pjesme na portalu, a stizale su i pjesme mnogih vanjskih suradnika. Sav taj rad i vesela igra rezultirali su prvim e- zbornikom nonsensne poezije nastalim u Hrvatskoj. Većina pjesama pisana je hrvatskim jezikom, ali je objavljeno i nekoliko pjesama pisanih drugim jezicima. Izborno povjerenstvo u sastavu: prof. Marija Juračić, mag.edu.inf. Zoran Hercigonja, i prof. Josip Ergović odabrane su pjesme podijelili u nekoliko cjelina, prema vrsti nonsensa koji u njima prevladava. Tako je knjiga podijeljena na: „Nonsens sadržajne mutacije“ gdje se naglašava otkačeni razvojni put na kojem Homo sapiens, preko Homo ludensa prelazi u Homo nonsens, a njegovo stvaralaštvo se preobražava u „Besmisao naglavačke“ dakle, u smisao. Drugi dio zbornik nosi naziv „ Sjetva pomuzene logike ili iz malog mozga“ gdje se taru i isprepliću logika i besmisao i gdje svaki smisao postaje apsurd. Ovaj dio apsurda otvara pjesma Ladislava Babića „Poezija apsurda“. Pijani mornari na pijanom brodu iz pijanog mora izbacuju vodu pa kada je izbace do posljednje tone trabakula neće moći da potone! Treći je dio zbornika nazvan „Zvukovna nonsens mutacija“ gdje se nonsens uglavnom bazira na igri zvukovima, na uspješnoj homonimiji, identičnim dijelovima riječi, nonsensnoj zvukovnoj harmoniji. Četvrti dio knjige „Kalamburiranje“ donosi niz ludičkih fraza i bezumnih smislica, te kalambura, npr. kalambur Anje Lekić: Kamen i cementa! Još to ide nasipu. Kamenice, menta - još to ide na sipu. Unutar zbornika nalaze se osvrti na poeziju nonsensa članova izbornog povjerenstva, koje je od dobivenog materijala stvaralo ovu knjigu, što proširuje vrijednost knjige jer reafirmira nonsensnu poeziju, koja se stoljećima provlači dalje na marginama književnih zbivanja. Autori su ovaj zbornik duhovito i raznoliko ilustrirali od izraza nonsensnog dječjeg mucanja do profinjenih, likovnih mudrih koještarija. https://www.fioka.in/poezija/grupa-autora/ Uredništvo: Marija Juračić, prof Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Josip Ergović, prof. Grafičko oblikovanje i naslovnica: Zoran Hercigonja Lektori: Marija Juračić i Josip Ergović ISBN: 978-953-8200-24-3

20.04.2021.

„Poetska riječ slobodnog čovjeka“

U opasnosti da ćete moje riječi proglasiti čudnima, mislim da Lean Radić nije čovjek jednog vremena. Njegova spoznaja nije stečena samo u proživljenom životu, ne nalazi se samo u njegovom knjiškom iskustvu. Čini se da ona izranja iz jednog pradavnog vremena u kojem je on odlučio tragati za istinom svijeta, u kojem je nailazio na zlo koje prati povijest čovječanstva, a koje je pjesnik slijedio stoljećima otkrivajući mu lica i brloge. Tu svevremenost osjećaju svi oni koji u svojoj kolektivnoj svijest nose hod svojih predaka, koji se vjekovima komešaju u istom civilizacijskom vremenskom lijevku. Duboko roni smisao pjesnikovih stihova, čak negdje do prapočetka povijesti ljudskoga roda, izvlači na površinu taj stari svijet bogova i njihovih zahtjeva, svjestan koliko je čovjek nemoćan i duhovno slijep. Sva su mu čula nedostatna, a ono jedino čime može pojmiti dubinu - svoju misao - upućuje krivim smjerom. Dok misao mnogih pjesnika leti ka zvijezdama tražeći u njihovom hladnom i mrtvom sjaju odgovore, Lean Radić rado svoje misli i svoju poeziju vodi pod zemlju. Tamo je mirno. Tamo je toplo i sve je već prošlo. Ja u zemlju ispod ljesova hoću, tamo je najtamnije. Pored duše koja sjaji u ponoru gledam kako nepomično levitiraš, noć - sjenovita, okrunjena hladnoćom poznoga jutra. Jer vrijeme je klupko. Sve je u njemu spojeno. I ono što percipiramo kao prošlost i kao budućnost. Ništa se ne pokreće. Život je uvijek isti. Malo ljubavi, a mnogo nasilja. U svim vremenima. Vrijeme putuje zajedno s novim nasiljem. Misao pjesnika zadržava se na holokaustu. Da, dogodio se je. Itekako. Životinjski žilav i okrutan. Ljude su iz obijesti i zlog sjemena svojih ideja pretvarali u dim, a dim se vraća Zemlji. Jer sve se u nju vraća. Ništa ne dotiče nebo, ma koliko pjesnik to želio. Arbeit macht frei. Danas je Mjesec umro na nebu Rahelina majka stavlja cvijeće na stol maleni stol, a Bog kao da je iz Njemačke (... i tijelo njezino lebdi nad dimnjakom visoko). Rahelino počivalište je nebo iznad Poljske. Zlo prati čovječanstvo, duboko utkano u njegovo tkivo. Ponekad se prikrije, neko vrijeme igra igru mimikrije, a onda se naceri svojim strašnim, ljudskim licem pokazujući se kao bolest u terminalnom stadiju. I tu bolest čovječanstva otkriva Lean Radić knjigom „Terminal“, spretnim spojem pjesama i proznih tekstova. I nije Radić smušeni intelektualac koji će samo lamentirati nad nepopravljivim svijetom. On prihvaća nametnutu sudbinu čovjeka, prihvaća njegove muke, raspadljivost njegova tkiva, okrutnost moćnih, krvave rane… On podaje svoje tijelo sudbini, smrti, ali duh mu je slobodan. Duh svevremenog čovjeka. Sjedimo ispod zemlje sjedimo s kamenjem. Sjedimo ispod zemlje da na teret ne budemo Svijetu. S crvima snivamo, ne vidimo orlove ( smrt će u smrti da se nađe ) ne bojimo se mraka jer sjedimo ispod zemlje. Tiho je. U kamenje se uzdamo. Često se Radić obraća Tvorcu, ne kao skrušeni, bogobojazan vjernik, već kao čovjek koji nije tražio da bude rođen, a sada, kada je već bačen u ovu dolinu suza, postavlja pitanja. Nešto je nejasno u projektu zvanom Čovjek. Je li projekt napušten kao besmislen? Pitanja ostaju bez odgovora. Zbog strahote realnosti i šutnje neba, pjesnik traži utočište i nalazi ga u poeziji o čemu pjeva u mnogim pjesmama. /Dolmen/ Poezija je crkva, a pjesnik hostija. U poznom satu priviđenje se pojavljuje kao stranac u ogledalu, noć stražari pred vratima zore. Samo jednom. Tko se događa samo jednom? Znam! Ja! Događam se samo jednom i onda me nikada više ne bude. Sunce Smrti izgori u zjenici sklopljenog oka. Sve će proći. I pjesnik će proći. I mi koji čitamo njegove stihove. Onda će netko u izgubljenom vremenu pronaći ovu knjigu i doživjet će je kao novi početak nekih davno postavljenih pitanja. Jer usprkos svemu, smrtan čovjek kroči kroz vrijeme u stalnom obnavljanju života. Slobodan. Marija Juračić, prof.

23.03.2021.

Nonsensna poezija i mudre koještarije

Zbornik pjesama „Nonsensna poezija i mudre koještarije“ poetskog portala „Očaravanje“ i časopisa za poeziju „Sapphoart“ nastao je u ožujku 2021. godine kao rezultat poetske igre koju su pjesničkim natječajem raspisali navedeni portal i časopis. Stvarana je sa ciljem da se pobudi interes za zanemarenu nonsensnu poeziju i njenu poetiku. Mnoge pjesme, koje se nalaze u zbirci, prethodno su objavljene na portalu „Očaravanje“ gdje se među autorima razvila živa razmjena mišljenja o toj vrsti stvaranja. Gotovo tri mjeseca objavljivali su članovi Očaravanja svoje nonsensne pjesme na portalu, a stizale su i pjesme mnogih vanjskih suradnika. Sav taj rad i vesela igra rezultirali su prvim e- zbornikom nonsensne poezije nastalim u Hrvatskoj. Većina pjesama pisana je hrvatskim jezikom, ali je objavljeno i nekoliko pjesama pisanih drugim jezicima. Izborno povjerenstvo u sastavu: prof. Marija Juračić, mag.edu.inf. Zoran Hercigonja, i prof. Josip Ergović odabrane su pjesme podijelili u nekoliko cjelina, prema vrsti nonsensa koji u njima prevladava. Tako je knjiga podijeljena na: „Nonsens sadržajne mutacije“ gdje se naglašava otkačeni razvojni put na kojem Homo sapiens, preko Homo ludensa prelazi u Homo nonsens, a njegovo stvaralaštvo se preobražava u „Besmisao naglavačke“ dakle, u smisao. Drugi dio zbornik nosi naziv „ Sjetva pomuzene logike ili iz malog mozga“ gdje se taru i isprepliću logika i besmisao i gdje svaki smisao postaje apsurd. Ovaj dio apsurda otvara pjesma Ladislava Babića „Poezija apsurda“. Pijani mornari na pijanom brodu iz pijanog mora izbacuju vodu pa kada je izbace do posljednje tone trabakula neće moći da potone! Treći je dio zbornika nazvan „Zvukovna nonsens mutacija“ gdje se nonsens uglavnom bazira na igri zvukovima, na uspješnoj homonimiji, identičnim dijelovima riječi, nonsensnoj zvukovnoj harmoniji. Četvrti dio knjige „Kalamburiranje“ donosi niz ludičkih fraza i bezumnih smislica, te kalambura, npr. kalambur Anje Lekić: Kamen i cementa! Još to ide nasipu. Kamenice, menta - još to ide na sipu. Unutar zbornika nalaze se osvrti na poeziju nonsensa članova izbornog povjerenstva, koje je od dobivenog materijala stvaralo ovu knjigu, što proširuje vrijednost knjige jer reafirmira nonsensnu poeziju, koja se stoljećima provlači dalje na marginama književnih zbivanja. Autori su ovaj zbornik duhovito i raznoliko ilustrirali od izraza nonsensnog dječjeg mucanja do profinjenih, likovnih mudrih koještarija. Mihovila Pasarić Walner Foto Bože Ujević

28.01.2021.

Kada ti netko posveti knjigu

MILE LISICA " MOLITVA ŠUME" Kada mi netko posveti pjesmu, osjetim radost jer su riječi pjesme, rođene u srcu pjesnika, u djeliću životnog vremena pripale meni, ali kada mi je pjesnik Mile Lisica posvetio zbirku haiku poezije „Molitva šume“ moje je srce zaplamtjelo kao viganj. Dobila sam na dar cijeli svemir, jer poezija jest svemir, poseban pjesnikov svijet koji on živi, u umu nosi, zapisuje da trag ostavi. Mile Lisica je svoju prvu pjesmu „Niz ulicu bagremova“ na poetskom portalu „Očaravanje“ objavio 7. 06. 2012. godine i od tada je poetski rastao i srastao s portalom. Sjećam se njegovih prvih ostvarenja. Bile su to uglavnom ljubavne pjesme ispunjene žudnjom i nekom dubokom tugom u kojoj je pjesnik izgarao svoje mladenačke stihove. Jedan se motiv polako nametnuo njegovoj poeziji iz tog vremena. Motiv kiše. (Hod po vodi, Kišim te, Noću skitnica, sanjar i pomalo tvoj, Opet kiše, Zalutale kiše, Moje kiše nisu na prodaju, Snovi na kiši…) Iako su se kasnije motivi pjesnikovih pjesama proširili, posebno motivom maslačka ( Poljubimo se kao maslačci, O čemu maslačci i cvrčci sanjaju dok te ljubim, Ja sam maslačak s druge planete… ) linija kišnih motiva nije se prekinula. Onda se pjesnik, prigodom jednog natječaja na portalu, upoznao s haiku poezijom. I svidjela mu se. Svoj prvi haiku pokušaj objavio je Mile Lisica 6.04. 2013. godine. U to vrijeme nije još bilo mnogo haiku pjesama na portalima i u elektronskim časopisima koji najbolje populariziraju ovaj vid poezije. Sjećam se da sam u komentar njegovog prvog haiku pokušaja zapisala:“ Lijepa je to minijatura, Mile, ali nije haiku.“ Dan kasnije je Mile Lisica napisao novi haiku “Možda haiku“ za koji sam zapisala:“ Eee, svaka čast. Kad čovjek preuzme nečiju formu, dužan je tu formu poštivati, pogotovo kada se radi o ljudima koji jako drže do tradicije, kao što su Japanci. Ovo je haiku i to prekrasan.“ Mile Lisica je na portalu „Očaravanje“ objavio gotovo 900 pjesama čiste, jednostavne i začudne ljepote, od kojih dvjestotinjak haikua, a onda su vrijednost njegove poezije prepoznali i drugi urednici raznih stranica koje objavljuju haiku poeziju i moje staro učiteljsko srce nadima se od ponosa kao jedro kada mu vjetar dođe u pohode. No krenimo redom. Upoznajmo neka pjesnikova ostvarenja. Mile Lisica (1986. ) objavio je ove zbirke poezije: Dva metra tišine – 2015. Kada te budu vrištale ruke – 2016. Okrugla jutra – 2017. Izabrane pesme – 2017. Banja Luka – zvučno izdanje Specijalne biblioteke za slepa i slabovida lica. Kas sa zvezdama (haiku poezija – 2018 . Pjesme su prevedene na: ruski, engleski, talijanski i njemački jezik. Ispod nedodira – 2019. – Geometrija oka – haiku poezija, 2020. Pjesme su prevedene na ruski, engleski, talijanski i švedski jezik. – Sedam grama – 2020. – Molitva šume – haiku poezija, 2021. . Mile Lisica je dobitnik mnogih književnih nagrada od kojih izdvajam: Književna nagrada „Čučkova knjiga “ 2015. godine za knjigu „Dva metra tišine“. Uži izbor 2016. za književnu nagradu godine „Branko Marčeta“ koju dodjeljuje Društvo književnika „Snaga riječi“ iz Prijedora za knjigu „Dva metra tišine“. Na 27. Međunarodnom festivalu pjesnika u Subotici „Panonski galeb“ 2016. njegova pjesma „San o suncu“ osvaja prvo mjesto za pisce iz inozemstva. Na 16. međunarodnom festivalu pjesnika „Pjesma nad pjesmama“ 2017. godine u Mrkonjić Gradu njegova pjesma „Ako me jednom potražiš“ proglašena je za najljepšu ljubavnu pjesmu. Sljedeće godine na istom festivalu njegova pjesma „Da li pamtiš moje ime“ je proglašena za najoriginalniju ljubavnu pjesmu natjecanja. 2017. godine ulazi u uži izbor za književnu nagradu „Milorad Cumbo“ koju dodjeljuje Književni klub „Sabornik“ iz Perta, Australija. Na konkursu „Ljubav i vino – večita inspiracija“ 2018. godine koji organizira „Udruženje pesnika Srbije – Poezija SRB“ osvojio je drugo mjesto s pjesmom „Ona potajno mrzi leptire“. Jedan je od pobjednika takmičenja za ljubavnu poeziju povodom Valentinova u organizaciji portala „Očaravanje“ i časopisa „Sapphoart“ 2018. za pjesmu „Koliko je ljubavi tebe stvaralo “. U Italiji na natječaju Premio internazionale di Poesia Pablo Neruda – Città di Capri 2018. godine osvojio je prvo mjesto s pjesmom „I miss you so much“ -Tako mi nedostaješ. Na trećem festivalu zavičajne poezije Saveza srpskih udruženja severnobačkog okruga u kategoriji – strani autori s pjesmom “Medna” osvojio je prvo mjesto – 2018. Dobitnik je književne nagrade “Milorad Cumbo” za 2018. godinu Književnog kluba “Sabornik” iz Perta, Australija. Na 10. Međunarodnom konkursu „Ljubav i vino – večita inspiracija“ 2019. godine književnog kluba iz Kruševca, osvojio je drugo mjesto s pjesmom „Jesenji bolero“. Na 18. Međunarodnom festivalu pjesnika u Mrkonjić Gradu „Pjesma nad pjesmama“ 2019. godine dobio je nagradu „Zlatna pjesma – triptih“. Na Međunarodnom konkursu humora i satire u Mrkonjić Gradu 2019. godine njegov je aforizam proglašen najorginalnijim . Na Međunarodnom natječaju “La voce dei poeti Roma, 2019. godine osvojio je drugo mjesto s pričom „Majka“. Na Međunarodnom natječaju portala „Očaravanje“ za prvi hrvatski zbornik gazela „U srcu gazele“ 2019. godine osvojio je treće mjesto s gazelom „Usamljena ptica“. Na Međunarodnom konkursu poezije „Panonski galeb 30“ osvojio je 2019. treće mjesto s pjesmom „Ako ugasim televizor“, Laureat je književne nagrade “Kiprijanov kladenac 2019.” s pjesmom “Fotografija iz vremena kada ljubav nije bila samo reč”. Na književnom konkursu „Velimir Rajić“ 2020. godine osvojio je prvo mjesto s pjesmom „Naše spasenje“. Pjesme ovog pjesnika objavljene su u pedesetak tiskanih i elektroničkih zbornika, te u nizu časopisa, od kojih izdvajam časopise za objavu haiku poezije: „Under the Bashō journal of haiku”, United States „Failed Haiku journal” Michigen, USA „The Asahi Shimbun” Asahi Haikuist Network , Japan „Halibut journal” , Canada „Autumn Moon Haiku Journal Volume 2:1 Autumn/Winter” Bangor, USA „Wales Haiku Journal“ , Wales 2018, Velika Britanija „Failed Haiku journal” Michigen, USA „The Spirit of haiku international journal” „The Mamba Journal of Africa Haiku” septembar „Chrysanthemum haiku – NJemačka „Akita International Haiku Network“, Japan Kada ti netko posveti pjesmu, dobio si djelić pjesnikove duše, ali kada ti posveti zbirku, dobio si nešto najljepše što čovjek može darivati drugom ljudskom biću – cijeli jedan poetski svijet. /Marija Juračić/

24.01.2021.

Kristian Novak "Ciganin, ali najljepši!

Ako postoje Raj i Pakao, onda se oni nalaze na Zemlji. I čini mi se da Raja ima sve manje, a Pakla sve više. Roman Kristiana Novaka „Ciganin, ali najljepši“ uglavnom opisuje Pakao, područje u kojem ne želimo živjeti, a to područje još je dobro prema onim krajevima Zemlje u kojima je čovjek čovjeku postao zvijer i iz kojih svakodnevno bježe ljudi s nadom da tamo negdje iza horizonta ima za njih mjesta i opstanka. Ovo je društven i višeslojan roman. Iako prikazuje nekoliko individualnih sudbina, on čistim i jasnim potezima pripovjednog kista slika društvo koje, još mentalitetom plemensko, egzistira tu negdje blizu nas. I ma koliko se pojedinci trudili nadvladati zadrtost i mentalnu okoštalost tradicionalnih podjela i netrpeljivost, predrasude i strah pred drugačijim, međimursko blato, ta meka, crna zemlja guta sve pokušaje čovjeka da bude čovjek, da ne nosi etiketu Ciganina, etiketu Bijeloga, etiketu Kurda, etiketu slabijeg spola… da ne nosi stigmu svog plemena. Jer u tom kraju čovjek transparentno nosi odrednice svoga porijekla, boje i vjere, davnih običaja i sve to biva toliko teško i strašno da njegova prava nutrina, da njegova individualnost ostaju zakopane duboko. I teško je reći tko je tu u pravu, jer ljudi žive jedni pored drugih u stalnom strahu jednih pred drugima i u stalnom strahu od rahle, jalove zemlje koja se povremeno urušava u stara rudarska okna. Nasilje rađa nasiljem koje se širi u krugovima na sve one koje u svijesti ljudi počinitelj predstavlja: Ciganina, Bijeloga, izbjeglicu, Moldavku, policajca, krijumčara… Tim širokim, gotovo povijesnim prikazima gibanja i miješanja ljudi, pisac suprotstavlja i nastojanje starosjedilaca da ostanu odvojeni od globalnih tokova. A sve što se radi, počiva na strahu i došaptavanju. Osjećaj čiste strave izazivaju naturalistički prikazi krijumčarenja ljudi, njihovog stradavanja i navikavanja domicilnog stanovništva na misao da je dobro da oni samo prolaze, da ne ostaju tu gdje je zemlja uvijek mokra, pokretna, gdje su ljudi oguglali na tuđu nesreću i gdje krijumčari ubiru velik novac za njihov prijelaz preko granice. Težak je ovaj roman, iskren, filmski dinamičan, gorak, lijepi se za nepce riječima koje nose slike, koje slikaju situacije. Ljubav starije Sabolščanke Milene i mladog Roma Sandokana iz obližnjeg romskog naselja moguća je ako ostane javna tajna i ako dobije moćnog zaštitnika. Milena i Sandokan odskočili su visoko od čvrstih, nepisanih normi svojih okolina. Njihova je priča lijepa, iako spada u domenu „Opasno po život“. Novakovi likovi nadilaze knjiške likove, oni imaju i krv i nerve i hrabrosti i krhkosti i u svijesti čitatelja postaju stvarni. Posebno valja izdvojiti lik starca Japice koji u svom već nemoćnom tijelu i lagano dementnom umu nosi više razuma, snage i empatije od polariziranih grupa zajedno. „Ciganin, ali najljepši“ traži neke odgovore koji nisu bijeg, koji nisu zgražanje, koji nisu moraliziranje iz udobnih fotelja vlastitoga doma. Nismo stvarali kaos, a uvijek smo bili uvučeni u njega. I sada kaos prolazi pored nas, Mura i Drava nose leševe, zemlja krije bezimene, odrasle i djecu, a mi prešućujemo i mislimo; neka samo prođu što prije, neka ne diraju naš prividni mir. Bez obzira na pojedince koji se povremeno uspiju izdići iz svoje sredine, ali joj ne uspijevaju pobjeći, ništa se još stoljećima neće promijeniti, ako Država ne dođe k ljudima, pa u najsiromašnijim naseljima odjednom otvori školu, vrtić, ambulantu, sportsku dvoranu, društveni dom, policijsku postaju, dovede struju i vodu, asfaltira put… „Res – non verba.“ Rekli bi stari Latini. I bili bi u pravu. /Marija Juračić/

26.12.2020.

O DEMOKRACIJI U ROMANU "BUGA" MARIJE jURAČIĆ

„Što je htio?“ pitao je Robi kao da ne razumije. “Da ti zamračiš njegove poslove?“ „Da, dobro bi mi platio. Ali, znaš, ja to ne mogu. Ako jednom uđeš u mutne poslove, uvijek ćeš biti u njima.“ „Ne mogu vjerovati“, čudio se Robi. „I to ti je tako neuvijeno predložio?“ "Želja da se država prevari, ukorijenila se tijekom povijesti duboko u dijelu naroda. Ima to povijesnu pozadinu. Uvijek smo bili pod nekim ili s nekim. Uvijek je vlast bila odijeljena od naroda. Narod je stoljećima vlast osjećao tuđinskom, onom koja je tu da ga iskorištava. Vremenom se stvorio antagonizam između naroda i države i danas je čovjeku teško prihvatiti misao da je demokratski izabrana vlast njegova vlast.“ govorila je Buga s uvjerenjem. „Još ako vidi da ta vlast misli samo na vlastiti probitak, ako pojedini političari, koji bi se trebali brinuti o prosperitetu države, do lakata urone ruke u pekmez…“ Robi ju je zainteresirano pogledao, a ona je nastavila: „Znaš, kada je Austrougarska naredila da se porez za kuću plaća prema broju prozora, ljudi su odmah zazidali neke prozore. Zato ćeš na našim primorskim vilama vidjeti mnogo takvih zazidanih prozora.“ „Da, vidio sam. Uvijek sam mislio da je to dodatni ukras na gradnji.“ „Nije. To je prkos i lukavstvo građanina koji se morao nekako suprotstaviti državi. Isto se dogodilo s dimnjacima. Kada je Austrougarska naredila da se porez plaća po dimnjaku, mnoge su seoske kuće skinule dimnjake i sagradile ognjište na sredini kuhinje. Tako su oni „zamračivali“ porezne obveze baš kako i naš Franko želi.“ smijala se Buga raspoloženo. „Znaš, taj tvoj Franko možda je lopina, ali on je malo dijete prema mnogim moćnicima protiv kojih se vode procesi, ali do sada je samo jedan Pedro zaglavio u zatvoru. Opljačkati narod je teži krimen od grabežnog ubojstva, jer ti si tisućama ljudi oteo egzistenciju, upropastio im život, osiromašio roditelje, djecu bacio u oskudicu, a sve zato što su ti vjerovali i postavili te na dužnost koju si zlorabio.“ rimsko-doba-iz-romana-m-juracic-ljubav-u-pompejima.html

07.12.2020.

Sidney Sheldon " Nebo se ruši"

Čovjekova dobrota ima granice. Empatija, požrtvovnost, pružanje materijalne pomoći svojstveni su mnogim ljudima, no pitanje je bi li netko od nas posvojio desetogodišnjeg dječaka koji je preživio ratno Sarajevo, koji je duboko traumatiziran i kojem je bomba raznijela desnu ruku. Ratna izvjestiteljica i televizijska voditeljica Dana Evans posvojila je dječaka Kemala, kojeg je usred ratnog Sarajeva pronašla kako živi u nekakvoj kartonskoj kutiji na praznom zemljištu. Spremna da se nosi s njegovim traumama, silovitim reakcijama, neprilagođenim ponašanjem, dovodi ga u Ameriku u sigurnost. No kolika je ta američka sigurnost i kakve se podzemne bitke tamo vode, kada iza humanitarnih organizacija mogu stajati bezočni tipovi, kada svetački prevaranti ne odgovaraju za svoje zločine, kada se ni u školama više ne uči kako dijeliti dobro od zla? No najgore je kada se zločinački umovi uvuku na najviše položaje u državi, a posebno kada uđu u vojne krugove. Onda prijetnja za čovječanstvo postaje globalna. Zato će se istinoljubiva Dana i njezin posinak Kemal naći u smrtnoj opasnosti, ali ni to neće pokolebati hrabru izvjestiteljicu da traži istinu, jer svaki drugi postupak značio bi biti korak bliže zločinačkoj diktaturi i stvaranju svijeta u kojem će carevati patnja i nepravda. Neke društvene pojave koje Dana upoznaje na svom traganju za ubojicom čuvenog milijardera, čitatelj će prepoznati i u vlastitoj sredini: privatne klubove u koje smiju ući samo visoki dužnosnici u pratnji svojih lijepih, bezimenih pratilja, milijunske krađe podobnih, poslovne makinacije, siromaštvo naroda… Zanimljiv je podatak da Rusija (gdje će Dana također boraviti) u kojoj još vladaju neke političke stare uzance, nije upropastila kulturu. Ona izdaje više knjiga nego ostatak svijeta zajedno, a prosječni Rus čita tri puta više od prosječnog američkog građanina. No u podzemnom gradu Krasnoyarsku, 200 km daleko od Moskve, gomila znanstvenika, odvojena od ostatka svijeta, proizvodi pola tone plutonija godišnje koji se može upotrijebiti kao nuklearni materijal. Ponekad se dogodi da mali dio plutonija nestane… /Marija Juračić/

24.11.2020.

DAN BROWN "THE LOST SYMBOL"

When you find an echo of your own thinking in a book, then the feeling is quite pleasant. Not because of vanity, but because of the fact that there are people who think similarly, who try to find simple answers to complex questions. So in the novel "Zone", which I published in 2016, one of the characters thinks like this: “I think the whole universe is the result of one huge mind, one huge, powerful consciousness of which we are a part. Detached from it, we go through various lives in which we are completely independent in decision-making, in the notion of Good and Evil. At the end of our physical death we return home, we return to that Consciousness and become a part of it again. We carry with us both Good and Evil as gifts of return and the amount of good and evil of our soul will determine the happiness and state of that Consciousness. It’s all in us, it all exists and can’t be ignored. Therefore, when people call out God for some atrocity, they should know that he did not do it, that only they, as parts of him, can decide and only they bear the merit and punishment, because they are He. " "Isn't that theory of yours a little blasphemous?" Ika couldn't resist without burning him. "It is not. She only says that we all came from the same divine source and that we all return to the same estuary. She also explains those simple messages; love your neighbor and all people are brothers. The more we respect the idea of Good, the better will be the house in which we live and the Consciousness to which we return and from which we will flow again. " "If we are born with evil in ourselves, then man does not bear the guilt for his sins?" Ika alluded to the past event. "You're setting things up wrong. We are all born with the germs of Good and Evil and that is why we are responsible for our own actions. That start in life is common to us. Language, culture, common history, worldview is what makes us different. " He hugged Ika and for a while they sat in silence indulging their thoughts in some eternal things. With his novel The Lost Symbol, Dan Brown has once again shown that he is a master of the story. But I would hardly engage in reading an extensive novel just because of an interesting story that it does not provide anything else, that its content is flat, without the layers that in this book also abundantly bestows its reader. So in the novel you will find thoughts dedicated to Baron Trenk and the Croatian tie, a little discussion about tattooing, a lot about Freemasons, about the hidden possibilities of the human mind, about the power of its creation and destruction, about science, about the miraculous powers of man. , banished to the domain of the subconscious. Everything you read will lead you to think that the true evolution of man takes place only on the spiritual plane. You may think heretically that even this plague that is shaking the population of the 21st century has been sent to man to direct all his spiritual powers and release the congested potentials. But only man decides whether to activate his abilities to help the progress of mankind or, as so many times before, to turn the wheel of history backwards. Dan Brown takes you to special places of human construction whose descriptions you will certainly not skip, because he has the power to bring into the description the magic of human thought that has painstakingly penetrated over the centuries to a mind that will accept and launch it into the world. despite the dullness to which it is exposed, and even the weapon called - excessive consumption… Think about it. An excellent translation of the book is signed by Petar Vujačić, and proofreading by Boris Postnikov. If I wanted to find fault with their work, it would be a playful word that does not exist in that form in the Croatian language corpus. Tekst Marije Juračić na engleski jezik preveo je Steve Woodward. Tags: philosophy Oznake: filozofija

20.11.2020.

Ken Follett " Papirnati novac"

Ken Follett je ovu knjigu, koju je napisao 1976. godine, proglasio svojom najneuspješnijom knjigom. Čitateljima se nije posebno svidjela, vjerojatno zato što ovaj roman nema glavnih likova, odnosno ima ih previše – dvanaestak. Kako se radnja romana zbiva u jednome danu, od šest sati prije podne do šesnaest sati poslije podne, zbivanja su prikazana brzim, oštrim potezima koji ne ulaze u psihološku dubinu lika. Ono zbog čega valja pročitati ovaj roman je činjenica da nam on otkriva one društvene pojave koje možemo lako prepoznati u vlastitoj sredini. Tu je šef vladina ureda za naftu, koji se upleo u namještenu jednonoćnu ljubavnu aferu i sada postaje žrtva ucjene, tu su bankari – špekulanti, kriminalci s dobrim vezama, tehnološki vješti doušnici, novinari koji važu koju će vijest pustiti u javnost, a koju prikriti, a tu je i kombi pun papirnatog novca koji se može službeno spaliti, ali ne mora, jer novčanice bi još mogle ići u opticaj… Ustvari je taj papirnati novac motiv oko kojega se sve vrti. Moć i bogatstvo, umreženi s bankama, novinarstvom, kriminalom i visokom politikom okreću taj svijet londonskog društva s kraja 20. stoljeća. Lako je uočiti analogiju s mnogim zbivanjima u suvremenom društvu u kojem novac može promijeniti svoje lice, ali ne i lice onih koji mu se pokoravaju. Roman su izvrsno preveli Olga Vučetić i Matej Jelinčić /Marija Juračić/

09.11.2020.

Dan Brown " Izgubljeni simbol"

Kada u nekoj knjizi nađete odjek vlastitog razmišljanja, onda je osjećaj prilično ugodan. Ne zbog taštine, nego zbog činjenice da postoje ljudi koji slično misle, koji na složena pitanja nastoje naći jednostavne odgovore. Tako u romanu „Zona“, koji sam objavila 2016. godine, jedan od likova ovako razmišlja: “Mislim da je cijeli Svemir posljedica jednog ogromnog uma, jedne ogromne, moćne svijesti čiji smo mi dijelovi. Otrgnuti od nj,e prolazimo razne živote u kojima smo potpuno samostalni u odlučivanju, u poimanju Dobra i Zla. Na kraju svoje fizičke smrti vraćamo se kući, vraćamo se toj Svijesti i iznova postajemo njezin dio. Mi sobom nosimo i Dobro i Zlo kao darove povratka i o količini dobra i zla naše duše ovisit će sreća i stanje te Svijesti. Sve je to u nama, sve to egzistira i ne može se zanemariti. Zato, kada ljudi prozivaju Boga zbog neke grozote, trebaju znati da nije to učinio on, da jedino oni, kao njegovi dijelovi mogu odlučiti i jedino oni snose zasluge i kaznu, jer oni su On.“ „Nije li ta tvoja teorija malo bogohulna?“ nije Ika odoljela, a da ga ne pecne. „Nije. Ona samo kaže da smo svi nastali iz istog božjeg izvora i da se svi vraćamo istome ušću. Ona objašnjava i one jednostavne poruke; ljubi bližnjega svoga i svi su ljudi braća. Koliko mi poštujemo ideju Dobra, toliko će dobra biti i kuća u kojoj živimo i Svijest kojoj se vraćamo i iz koje ćemo nanovo poteći.“ „Ako se rađamo sa zlom u sebi, onda čovjek ne snosi krivicu za svoje grijehe?“ aludirala je Ika na protekli događaj. „Krivo postavljaš stvari. Svi se rađamo s klicama Dobra i Zla i upravo smo zato sami odgovorni za svoje postupke. Taj start u život nam je zajednički. Jezik, kultura, zajednička povijest, svjetonazor je ono po čemu se razlikujemo.“ Zagrlio je Iku i neko su vrijeme sjedili u tišini prepuštajući svoje misli nekim vječnim stvarima. Dan Brown je romanom „Izgubljeni simbol“ još jednom pokazao da je majstor priče. No teško da bih se samo zbog zanimljive priče upustila u čitanje obimnog romana da on ne pruža još nešto, da je njegov sadržaj plošan, bez slojevitosti koja i u ovoj knjizi obilno daruje svog čitatelja. Tako ćete u romanu naći misli posvećene barunu Trenku i hrvatskoj kravati, malu raspravu o tetoviranju, mnogo toga o Slobodnim zidarima, o skrivenim mogućnostima ljudskoga uma, o moći njegova stvaranja i razaranja, o znanosti, o čudesnim moćima čovjeka koje su zatrpane naslagama svakodnevnog, protjerane u domenu podsvjesnog. Sve pročitano navest će vas na misao da se prava evolucija čovjeka događa samo na duhovnom planu. Možda heretički pomislite da je i ova pošast koja trese stanovništvo 21. stoljeća poslana čovjeku da upre sve svoje duhovne moći i oslobodi zagušene potencijale. Dan Brown vodi vas na posebna mjesta ljudskog graditeljstva čije opise sigurno nećete preskakati, jer on ima moć da u opis unese čaroliju ljudske misli koja se kroz stoljeća mukotrpno probijala do uma koji će je prihvatili i lansirati u svijet, koja će pokrenuti znanje ljudskog društva, usprkos zatupljivanju kojem je izloženo, pa čak i oružjem koje se zove – prekomjerna potrošnja… Razmislite o tome. Izvrstan prijevod knjige potpisuje Petar Vujačić, a lekturu Boris Postnikov. Ako bih htjela naći zamjerku njihovom radu, bila bi to riječ igravajući se koja u tom obliku ne postoji u hrvatskom jezičnom korpusu. "Marija Juračić/


Stariji postovi

<< 05/2021 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

Marija Juračić" Dronovi, furešti, ubojstvo"
Roman "Dronovi, furešti, ubojstvo" se našao na 26. mjestu top liste hrvatskog romana 2017. godine.

https://harahvati.wordpress.com/2017/07/12/top-lista-50-romana-hrvatska-srpanj-2017/

Roman Marije Juračić "Mutno more"
Roman Marije Juračić "Mutno more" našao se na 20. mjestu top liste hrvatskog romana.
http://hrvatskaroman.blogspot.com/2018/04/tjedna-rang-lista-20-romana-hrvatska-07.html
https://kreativnopisanje.wixsite.com/enheduana/blog/objavljen-roman-marije-jura%C4%8Di%C4%87-mutno-more


MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
12625

Powered by Blogger.ba